OPIS:
Engleski ljulj rasprostranjen je u Evropi, severnoj Americi, severnoj Africi, Australiji i srednjoj Aziji. Ubraja se među kvalitetnije trave. Na pašnjacima se koristi za ispašu svih vrsta stoke, ali i za košenje, pogodan je za ukrasne parkove i igrališta kao i zaštitu od erozije, naročito u smesama s drugim vrstama trava.
Morfološka svojstva
Koren je žiličast, naraste do 50 cm dubine. Formira kratak rastresit busen. Stabljika je visoka oko 35 – 65 cm, glatka, ponekad spljoštena, sklona poleganju. Listovi su sočni i sjajni s donje strane, oko 10 – 25 cm dugi, 3 do 4 mm široki skoro celom dužinom ili se čunjasto završavaju. Udeo lisne mase dostiže i do 80% roda. Cvet je klas dug i do 20 cm. Seme je 5 – 7 mm dugo i do 1,5 mm široko, bez osja, po čemu se razlikuje od italijanskog ljulja. Masa 1 000 zrna varira od 1,3 do 2,9 grama.
Biološka svojstva engleskog ljulja
Engleski ljulj je trava ozimog tipa rasta. Dobro podnosi mrazeve, ali ne i jako niske temperature, mraz i duboki snežni pokrivač. Dugotrajne suše smanjuju prinos, a temperature od 25 – 30 °C zaustavljaju njegov rast. Navodnjavanje mu pogoduje u razvoju, ali ne i plavljenje. Vek trajanja je 3 – 5 godina, ako se koristi košenjem, a ako se koristi za ispašu stoke, u povoljnim uslovima traje i do deset godina. Cveta od sredine maja pa do početka juna. Dobro uspeva na svežim i umereno vlažnim, srednje teškim do teškim (ne zbijenim) zemljištima. Najbolje se razvija na zemljištima gde je nivo podzemne vode 50 – 70 cm dubine. Prilično dobro uspeva na alkalnim zemljištima, pa i na onima gde je pH 8,5, ako ima vode.
Agrotehnika proizvodnje engleskog ljulja
Seje se najčešće u čistoj kulturi, ali i u smesama. Koristi se za ispašu stoke, košenje, konzerviranje kao i kao smesa za igrališta i ukrasne travnjake. U jesen se može sejati krajem avgusta ili početkom septembra. Obrada zemljišta ista je kao i za ozimne kulture. Dobra predkultura je grašak, jednogodišnje mahunarke, žitarice, kukuruz i suncokret.
Đubrenje
Dobro reaguje na đubrenje azotom, naročito za proizvodnju voluminozne krme (250 – 300 kg/ha). U proizvodnji semena đubrenje azotnim đubrivima varira od 120 – 130 kg/ha čistog azota. Azot treba dati predsetveno oko 20% u prihrani sredinom oktobra (30 – 40%) i ostatak u martu i početkom aprila u kretanju vegetacije i vlatanju.
Setva
Engleski ljulj za proizvodnju semena treba sejati početkom do sredine septembra jer će tada u sledećoj godini dati dobar prinos semena. Za proizvodnju semena engleski ljulj seje se u našim krajevima sredinom septembra. Za seme se ostavlja prvi porast. Ako se seje ranije, treba ga visoko pokositi pre zime. U čistoj kulturi za proizvodnju voluminozne krme engleski ljulj se seje uskoredno s 20 – 25 kg/ha semena, a za proizvodnju semena od 12 – 15 kg/ha na međuredni razmak od 25 cm.
Način korištenja
Za krmu se može koristiti košenjem i ispašom. Ako se koristi košenjem, treba se kositi u stadijumu završetka vlatanja – početak klasanja, iako tada obično polegne, pa ga je teško skidati. Prinosi zelene mase variraju zavisno o klimatskim uslovima, agrotehnici, kultivaru i roku korištenja, a mogu iznositi 60 i više t/ha. Ako se koristi za siliranje, mora se prethodno prosušiti jer nema dovoljno suve materije. Tokom godine engeski ljulj može dati više otkosa (4 do 6), zavisno od vlage u zemljišta i đubrenju azotnim đubrivima.
Žetva semena
Seme engleskog ljulja jako se osipa, pa ga treba skidati kada se na vrhu klasa počinje osipati. Žetva semena može početi 18 – 23 dana nakon oplodnje. Budući da se seme skida u fazi s visokom vlagom (37% i više), ono se nakon vršidbe mora što brže prevesti na sušenje. Žetveni ostaci moraju se brzo ukloniti s polja, a koriste se u ishrani stoke.
Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i semena; 2008.